Arhiva:
     
Život u sirotištu

Sirotište svetog Ante u gradu Songei u Tanzaniji oaza je sigurnosti i ljubavi za one najranjivije, djecu koja su ostala bez roditeljske skrbi. Volonteri Udruge „Kolajna ljubavi“ nesebičnim radom pokušavaju osigurati bolju budućnost za svako dijete u sirotištu. Iako ništa ne može zamijeniti toplinu roditeljskog doma, osmijesi naših štićenika najvažniji su nam znak da smo na dobrom putu.

U sirotištu trenutno živi 29 prekrasnih djevojčica i dječaka, u dobi od 4 do 17 godina. Za njih se brinu volonteri iz Hrvatske, te dadilja i kuharica, a funkcioniranje sirotišta u potpunosti je financirano donacijama. Rad sirotišta nadgleda područna socijalna služba. Pri izgradnji i opremanju objekta, kao i u svakodnevnom funkcioniranju moramo se pridržavati njihovih uputa, kao i poštivati lokalne običaje i kulturu. Tanzanska se svakodnevica bitno razlikuje od one na koju smo navikli i često nam je teško priviknuti su na lokalne običaje. Npr. u Tanzaniji djeca rade u polju i preuzimaju kućanske obveze od najmanjih nogu, pa tako i djeca u sirotištu sudjeluju u održavanju čistoće, pranju odjeće, a nakon večere i u pranju posuđa. Naravno, u našem sirotištu djeca rade u mjeri koja ih ne opterećuje i koja ne remeti školske obveze. Cilj je stjecanje radnih navika, upoznavanje s kućanskim poslovima, ako i usvajanje vještina koje su neophodne za samostalan život.

Jedna od razlika između našeg i afričkog života, koja je očita na prvi pogled, je hrana. Za razliku od naše kuhinje koja je bazirana na animalnim proteinima, prehrana se u Tanzaniji temelji na ugljikohidratima. Tipična i najčešća hrana u većem dijelu Afrike jest ugali, jelo poput žganaca tj. palente od kukuruznog brašna.  Animalni proteini su nedostupni većini stanovništva i jedu se iznimno rijetko. Tako upute socijalne službe nalažu da se u sirotištima npr. pilao (riža s mesom) ili chips mayai (jaja i prženi krumpiri, najdraže jelo sve djece) jedu samo na blagdane. Naša djeca meso ili ribu jedu dva puta tjedno - jedanput u školi i jedanput u sirotištu, a jednom tjedno dobivaju jaje za doručak. Uz ugali, sezonsko voće i povrće, na jelovniku su najčešće riža, grah, tjestenina, griz, ječmena kaša, grašak, banane za kuhanje i krumpir.. To je iznimno bogata prehrana za Tanzaniju, no po europskim je standardima i dalje oskudna.

Sva djeca iz sirotišta pohađaju privatni vrtić ili školu na engleskom jeziku, a sve kako bi stekla što bolje obrazovanje i temelje za budući samostalan život. (U Tanzaniji se državni vrtići i škole također plaćaju, no nažalost ne pružaju kvalitetno obrazovanje.) Da bi postigli što bolji uspjeh u školi, naši štićenici svako popodne vrijedno uče, a u tome im pomažu volonteri. Volonteri također sudjeluju u podijeli obroka, pomažu u održavanju čistoće i higijene u sirotištu te provode s djecom slobodno vrijeme u igri, razgovoru i edukativnim aktivnostima. Jedna od obveza volontera je i briga za zdravlje djece, a naši štićenici liječnike posjećuju najčešće zbog malarije. Naime, malarija je vrlo česta u Tanzaniji i unatoč tome što redovno kupujemo nove mreže protiv komaraca kojima se štite kreveti (mreže su tanke i u dječjoj se igri lako oštete), nemoguće je djecu tijekom cijeloga dana zaštiti od uboda komaraca.

Radni su dani u sirotištu ispunjeni obvezama i djeci i volonterima, no, naravno, uvijek ostane vremena za igru i ples. Najmlađi se najviše vole igrati na ljuljačkama i toboganu koje imamo u dvorištu, dečki su kao i svugdje u svijetu ludi za nogometom, cure si međusobno pletu predivne pletenice, a svima je zajedničko da obožavaju gledati crtane filmove. Subotom se ide na tržnicu u nabavu hrane i u polje koje sami obrađujemo i na taj način osiguravamo dio hrane. Nedjeljom djeca idu na misu koja traje satima i pršti od glazbe, pjevanja i plesa. To je velika svečanost koju djeca vrlo rado posjećuju i za tu priliku se posebno dotjeraju. Djeca koja imaju rodbinu, posjećuju je za praznike, no bez obzira na to, svi štićenici Sirotište svetog Ante smatraju svojim domom. 

Gotovo 80 volontera je od otvorenja do sada boravilo u našem sirotištu i mnogi kažu da im je to iskustvo obilježilo život. Pojedini su se nepovratno zaljubili u Afriku, a djeca su postala sastavni dio njihovih života. Stoga ne iznenađuje da su se neki od volontera vratili u sirotište i po nekoliko puta i proveli tamo i po godinu dana.

Životni uvjeti u Tanzaniji okrutni su za većinu stanovnika te slobodno možemo reći da djeca u ovoj afričkoj zemlji odrastaju u uvjetima koji su za nas Europljane nezamislivi. Udruga „Kolajna ljubavi“ sagradila je Sirotište svetog Ante, preuzela je odgovornost za živote djece i od srca smo zahvalni svima koji nam pomažu i podupiru nas na našem putu. Svima nam je zajednički cilj učiniti ovaj svijet ljepšim mjestom.

12. rujna 2013.

 

Potrebe...

Dragi prijatelji,

za sirotište su nam potrebne bijele košulje, bijele čarape, džemperi sa ciferšlusom, crni remeni, topići za curice (12-17 godina),  ulošci za cipele (34-40), kroksice (37-39), muška obuća (35 - 41), mlijeko za tijelo, dezodoransi, britvice za brijanje, crna krema za cipele,  patentni zatvarači ("ciferšlus"), wc sanitar, deterdžent za suđe.

Donacije u Zagrebu primamo na adresi Jarunska 6, no molimo da nam vaš dolazak prethodno potvrdite e-mailom (kolajna.ljubavi@gmail.com) ili pozivom na broj 097 6999 126.

Od srca zahvaljujemo!

20. svibnja 2016.

Kontakt

kolajna.ljubavi @gmail.com

097 6999 126

Facebook

Postani volonter

Za sva pitanja vezana uz volontiranje, molimo obratite nam se na e-mail Udruge.

Misije

Naš misionar u Tanzaniji:

www.zupanainokanoka.org

RocketTheme Joomla Templates